Tag: nasilje

  • Otac koji je obećao ćerki da se nikada neće zaposliti i neće preći granicu

    Otac koji je obećao ćerki da se nikada neće zaposliti i neće preći granicu

    Da budemo jasni, pravde nema, ili se dešava retko. Policija je uglavnom na vezi sa kriminalcima ili ljudima koji su agresivci, lopovi, prevaranti. Sudovi rade kako rade, pojedina veštačenja se kroje po meri podobnih i pravde uglavnom nema. Ali, šta je interesantno, ili živiš i umireš kao lav ili kao miš. Biramo.

    Pokušaću da kroz opis prvog od dva slučaja u mom životu objasnim stanje društva, ali to nije samo društvo, društvo čine pojedinci, nečiji životi, to su životi mladih i starijih koji su oštećeni voljom loših ljudi sa privilegijama, lopova i nasilnika koji su zaštićeni nepisanim pravilima od strane policije i tužilaštva.

    Ja uvek krećem od najtežeg, tako da od onoga što mi je uništilo život i najviše boli. Od oca Petković (Stanimir) Staniša (1959) iz Velike Plane koji je nasilnik, agresivac i koji je radi njegove zaštite pred zakonom, a verovatno vođen velikim strahom jer mu se prvi put neko od ukućana suprotstavio, prijavio rođeno dete, ćerku od 50 kilograma, bez znanja borilačkih veština, bez ikakvog javnog fizičkog sukoba za 40 godina, a sve ono što je on i što radi, prijavio za nasilje u porodici.

    Fotografija: privatna arhiva

    I sada, šta se dešava. Da ne bih opisivala sam događaj, koji je krojen za zapisnik po meri Petković Staniše, fokusiraću se ovde na vezu nedostojnih policijskih službenika i nasilnika. Tekst o tome šta sam preživela i preživljavam možete naći na ovom sajtu u rubrici “borba protiv nasilja”.

    VEZA POLICIJE I NASILNIKA

    Sticajem okolnosti, slučajno, upoznala sam osobu koja radi u BIA. U jednom periodu bili smo u komunikaciji i sve to nije toliko bitno, jer nije bitno da li je radnik u pekari ili radnik u BIA, da policija tj. određeni policijski službenik ili ih možda ima više ili je jedan, ne znam, to preneo Petković Staniši. Ja o tom kontaktu nisam nikome govorila, jer je to moja lična stvar, intimna, ne idem okolo i ne govorim ljudima koga sam upoznala itd, tako da niko nije mogao to ispričati osim policijskih službenika PU u Velikoj Plani. Kako ja to znam? Tako što sam čula kada je rekao mojoj majci za to. A zašto? Zato što sam ja u tom trenutku konkurisala za posao i prolazila bezbednosne provere, a kako je Petković Staniša želeo da ja imam kako on kaže “dosije” i da nikada ne dobijem posao, brže bolje mu je neko iz PU u Velikoj Plani javio sa kim sam ja u kontaktu.

    Da se razumemo, svako davanje informacija od strane policajaca trećim licima bez zakonske potvrde da je to dozvoljeno je KRIVIČNO DELO! Dakle, neko iz PU Velika Plana je počinio krivično delo dajući neovlašćeno informacije.

    Da se vratim na dan kada je, da bi Petković Staniša zaštitio sebe, a nakon što me je udario dok sam se nalazila na krevetu bežeći od njega, u svojoj sobi i nakon što sam mu rekla da ću ga prijaviti, izvukao mobilni telefon iz džepa, pozvao policiju i rekao “ćerka me maltretira, dođite…”

    Fotografija: Privatna arhiva

    Da se sada još malo više približim događaju, a radi slike policijskog službenika koji je došao. Policijski službenik kome nisam videla broj i prezime, jer sam bila u stanju šoka, stresa i generalno sam se tresla zbog nasilja koje sam prošla i mislila sam da će me policija zaštititi, te nisam ni realizovala svoje pravo da znam ko je došao, je sve vreme slušao Petković Stanišu, pisao šta je on govorio, ja sam bila u sobi pod stresom i niko od njih nije došao da me pita kako sam i šta se desilo. NIKO! Bilo ih je dvojica, ali je jedan sa izrazitim zubima bio glavni. Došao je kod mene, uzeo podatke i rekao idi odavde, skloni se, ne obraćajući pažnju na sliku koju sam mu pokazala, gde mi je ruka oguljena zbog pada, jer me je Petković Staniša oborio na beton, ne obraćajući pažnju na polomljen ključ, kojim sam se ja zaključavala, a koji je Petković Staniša polomio jer nije mogao da se izvuče iz brave…

    Da ja nisam skupila snage i posle oko sat vremena otišla u PU Velika Plana i tražila da dam izjavu pri tome, kritikujući službenike na takvo postupanje, ne bi nikada bilo zapisano da je Petković Staniša mene maltretirao, a ne samo mene nego i moju majku, Urošević Dobrila. Šta je tačno zapisao službenik ne znam, verovatno ne sve što sam rekla, ali ipak je zapisano nešto. Na kraju me je ispratio rečima, “idi, skloni se”…

    Dakle, da li je to što Petković Staniša podržava aktuelnu vlast u Velikoj Plani i lokalne funkcionere koji su sada već mojih godina, a ima onih i koji imaju kriminalnu prošlost, da li to što poznaje neke iz policije, da li to doprinosi tome da on “namešta” žrtvu i rođeno dete koje mu se suprotstavilo i reklo da je dosta maltretirao sve po kući, nema više, da li su mu kvalifikacije za zaštićenog nasilnika to što podržava vlast, poznaje ih i ima prepoznatljivost uličnog čoveka, kome krađe, prevare i lopovluk nije stran?

    Da li moje osobine, što nikad nisam imala fizički sukob sa nekim, što sam uzorna, obrazovana, što se bavim kulturom i naukom i najvažnije ne podržavam vlast, a najvažnije žrtva sam nasilja, imam dijagnostikovane traume i intruzivne slike zbog nasilja koje sam proživela, nisu dovoljni da me zakon i policija zaštiti od nasilnika? Ne, u ovom društvu ne… ovde se žrtva proglašava nasilnikom….

    Piše: Petković Danijela

    27.04.2026.

  • мр Данијела Петковић: Насиље у породици-Закони у Србији, Русији и ЕУ

    мр Данијела Петковић: Насиље у породици-Закони у Србији, Русији и ЕУ

    Пише: мр Данијела Петковић

    Насиље у породици је један од најозбиљнијих проблема данашњице. Закони се разликују од земље до земље, а овом приликом ћемо упоредити законе у Србији, ЕУ и Русији.

    Стручњаци под насиљем у породици подразумевају не само физичко злостављање, већ и психичко, сексуално и економско насиље. То укључује претње, контролу кретања, ускраћивање новца или основних средстава за живот као и сваки облик присиле у партнерским подносима.

    ЗАКОН О СПРЕЧАВАЊУ НАСИЉА У ПОРОДИЦИ

    СРБИЈА

    У Србији је на снази закон према коме се предвиђа хитна реакција институција, а полиција има ОБАВЕЗУ да насилника одмах удаљи из стана и забрани контакт са жртвом, чак и пре судске одлуке.

    Али, у пракси се то не дешава увек, већ је полиција на вези са насиником и често се дешава да штити насилника, те се жртва проглашава насилником.

    Ове мере могу бити продужене одлуком суда, док центри за социјални рад и друге институције учествују у процени ризика. Казне за насиље укључују затворске санкције, у завосности од тежине дела.

    РУСКА ФЕДЕРАЦИЈА

    Русија нема посебан закон који регулише насиље у породици.

    Одређени облици насиља се третирају као прекршај, а не као кривично дела. Насиље се третира као кривично дело само ако дође до тежих телесних повреда или убиства.Овакав третман према жртвама насиља у Русији је законски регулисан 2017-те године, након измена закона.

    ЕВРОПСКА УНИЈА

    Истамбулска конвенција дефинише насиље над женама као кршење људских права. Земље чланице Европске Уније су у обавези да обезбеде сигурне куће за жртве, СОС телефоне, забрану приласка насилника, психолошку и правну помоћ.

    Европска Унија инсистира и на преенцији и едукацији, што у знатној мери доприноси смањењу насиља.

    Борба против насиља не завршава се доношењем закона, већ је то питање здравих и исправних вредности једног друштва у коме расте и развија се појединац. Ако се друштвене вредности своде на то да је неко способан и успешан само ако је успешан лопов, а ако су даме само жене које су накићене силиконима и скупом гаредеробом у исто таквим колима, ако се скромност дефинише као глупост и слабост, онда смо ми дубоко у проблему и као друштво апсолутно залутали.

    Ми немамо резервну домовину, желимо да се лопови и насилници кажњавају, а да Мрдићев закон буде далека и ружна прошлост.

  • Borba protiv nasilja u porodici – svi imamo odgovornost

    Borba protiv nasilja u porodici – svi imamo odgovornost

    Piše: mr Danijela Petković

    Nasilje u porodici predstavlja jedan od najozbiljnijih društvenih problema savremenog društva. Ono ne pogađa samo pojedinca, već ostavlja duboke posledice na čitavu porodicu, posebno na decu, i razara osnovne vrednosti zajednice – sigurnost, poverenje i dostojanstvo.

    Borba protiv nasilja u porodici nije samo zadatak institucija, već i odgovornost svih nas. Važno je da prepoznamo nasilje, da ne okrećemo glavu i da ohrabrimo žrtve da potraže pomoć. Nasilje može biti fizičko, psihičko, ekonomsko ili seksualno i nijedan oblik nije prihvatljiv niti opravdan.

    Jedan od ključnih koraka u zaštiti žrtava jeste dostupnost informacija i podrške. Telefoni za pomoć omogućavaju žrtvama da u svakom trenutku dobiju savet, pravnu pomoć ili hitnu zaštitu. Razgovor sa stručnim osobama često je prvi i najteži, ali i najvažniji korak ka izlasku iz kruga nasilja.

    Telefoni za pomoć žrtvama nasilja

    • Policijska služba u Beogradu: 0800 100 600
    • Besplatna pravna pomoć žrtvama nasilja: 065 26 56 178
      (svakog dana od 10h do 12h i od 17h do 20h)
    • Smederevska Palanka – FEMINA: 026 310 841

    Ako vi ili neko koga poznajete trpite nasilje, važno je da znate da niste sami i da pomoć postoji. Svaki poziv može biti prvi korak ka sigurnijem i dostojanstvenijem životu. Nasilje se ne sme tolerisati – o njemu treba govoriti, reagovati i pružiti podršku onima kojima je najpotrebnija.