Tag: sns

  • Бокан-религиозни бизнисмен (ВИДЕО)

    Бокан-религиозни бизнисмен (ВИДЕО)

    Пише: мр Данијела Петковић

    Сведоци смо да је у току „сеча кнезова“, људи који имају кичму остају без посла, они који иду линијом мањег отпора и без видљивог морала и даље ћуте, држе се за њихов новац и привилегије у виду вечера и ђипања уз музику, снимања за друштвене мреже, мушкарци зализани у оделима, жене у хаљинама и штиклама мрдајући попрсје…

    То је једна слика тренутне ситуације у Србији која и није толико тренутна, али је својим великим разликама између ове две моралне громаде људи, од којих једна и нема морал, јер што би рекле бабе, не мора се, толико видљива да је више немогуће контролисати кукавичјим јајима од људи у виду разних такозваних јединих слободних телевизија, јединих храбрих „Сви као једно“, јединих који могу рећи „не“, јединих који… Ти једини су одабрани да на леђима људи који страдају (јер имају кичму) профитирају и позиционирају се за будуће или за „сјаши Курта да узјаши Мурта“. Ко су ти људи?

    Ти људи су сви које режимски медији форсирају и у негативном контексту… јер такозвани непријатељ се мора брендирати или, пошто је купљен, контролисати… неко би рекао, муте воду искреним и правим борцима.

    Е сада, шта је горе од оваквих пријатеља? Можда су гори непријатељи народа, а то је власт… јер је у њиховим рукама тренутна моћ.

    Данас ћемо се бавити једним религиозним бизнисменом, а то је Драгослав Бокан.

    Драгослав Бокан

    Фотографија преузета са сајта https://www.ktv.rs/2022/10/27/dragoslav-bokan-dve-strategije-hrvatske-vlasti-kako-bi-sacuvala-nezavisnost-drzave/

    Нећемо ништа друго овде анализирати, само ћемо поставити питање… Ко финансира просторије Института Драгослава Бокана???

    Све остало што чини његов професионални рад је већ јавно анализирано и то детаљно, тако да овде нећемо измишљати топлу воду. Али, хоћемо нешто друго, а то је како неко користи религију и Цркву да би стицао материјалну корист. Корист је стечена у виду вероватно неких некретнина, куће на Космају које могу бити лепа сценографија за писање и диктирање некоме, јер што би само Шојић диктирао… Али, то је све „свето“, под благословом главног новомученика и осталих светитеља и пендрека у мантији… А ми то не разумемо. Зашто? Јер смо усташе, фашисти и не желимо добро Србији. А зашто? Јер су они Србија, а нас је мама нашла поред контејнера!

    Просторија коју користи удружење Драгослава Бокана

    У прилогу вам остављам снимак просторије Института или Удружења Драгослава Бокана, које је регистровано у Новом Саду, али користи просторију у Земуну у улици Карађорђева 21. На самом локалу не постоји обележје шта се ту налази, завесе су спуштене, а то место можете препознати по ћошку где је била блокада.

    Па, ко плаћа ово???

    И морам да напоменем да овај текст нису писали Хрвати, нити фашисти, ни непријатељи народа и разни украси којима нас части овај религиозни бизнисмен, ово сам писала ја, Петковић Данијела, која има два ветерана у фамилији, а који су бранили ову земљу.

  • Božidar Đurović o napadu na Gorana i Oliveru Marković

    Božidar Đurović o napadu na Gorana i Oliveru Marković

    Božidar Đurović: Napad radikalskog đubrišta na Gorana i Oliveru Marković nije vredan pomena, ali to najavljuje još besprizorniju ofanzivu

    Objavljeno u listu “Danas”

    23.02.2026.

    Svaki građanin kome je iole stalo do svog naroda i svoje zemlje morao bi da bude ponosan na umetnička dostignuća Olivere, Radeta i Gorana Markovića, jer se narod po svetskim kriterijumima ponajviše prepoznaje, pamti i uvažava zahvaljujući kulturi i nauci – kaže za Danas reditelj Božidar Đurović, nekadašnji upravnik Narodnog pozorišta.

    – Na daru čarobne i nezaboravne glumice Olivere Marković, i umetnica i umetnika kao što je ona, duže od vek i po opstaje naše Narodno pozorište, i ima svoje mesto u balkanskoj i evropskoj pozorišnoj umetnosti i kulturi – kaže Đurović, dodajući da mu je svaki susret sa njom donosio nemerljivu radost.

    Foto: Privatna arhiva Gorana Markovića

    – Politički motivisane, neuljudne i zastrašujuće lažne optužbe i uvrede, i nedopustovo i nedostoajno bavljenje ličnošću glumice koja je i svojim privatnim životom ostala primer najviših moralnih i etičkih vrednosti, građanske časti i dostojanstva, ni na koji način ne mogu da unesu bilo kakvu sumnju u njen ugled. Olivera Marković je bila i ostala fenomenalna, i ponos jugoslovenske i srpske kulture i srpskog naroda – ističe Đurović. .

    Možda ovo radikalsko živo blato i đubrište koje se širi, kako objašnjava, ne bi bilo ni vredno pomena, da ono ne najavaljuje još gore stvari.

    – Bojim se da je režimu malo to što je svojom upravom uništio Narodno pozorište, brojne kulturne ustanove i sve institucije u zemlji, i da se sada najprvljavijim sredstvima obrušava na najveće profesionalce u zemlji u svim zanimanjima, na čestite i moralne ljude čiji kritički glasu u javnost ima odjeka – smatra Božidar Đurović.

    Podsećanja radi, Šešelj je na TV Informeru najstrašnijim i nezapamćeno skandaloznim lažima govorio o Oliveri Marković, jednoj od tri najznačajnije glumice ovdašnjeg glumišta po oceni kritičara, čije se ime nalazi u pozorišnim i filmskim antologijama.

    I mada kulturnu javnost gotovo da više ne može da iznenadi količina prostote, agresivnosti, banalnosti i laži kojima ovaj režim sa svih strana, neprekidno, posebno u ovih godinu i po dana protesta, obrušava na Gorana Markovića, od juče je ipak u šoku.

    „Majka blokadera Gorana Markovića je bila ljubavnica gestapovskih oficira“, a pozorišni reditelj „Bojan Stupica je neke srpske glumice, koje su se švalerisale sa gestpovskim oficima, oficirima vermahta, SS oficirima, oslobodio krivične odgovornosti“.

    „I sin jedne od tih slavnih glumica, švalerki gestapovskih oficira njen sin, rođen posle rata, danas je jedan od glavnih blokadera“…Olivera Marković bila je slavna glumica. U glumačke njene kvalitete ne sumnjam, nego u njen moral sumnjam“, govorio je Šešelj između ostalog.

    Božidar Đurović

    Fotografija preuzeta sa sajta https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D0%BE%D0%B6%D0%B8%D0%B4%D0%B0%D1%80_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B

    Uprava Narodnog pozorišta, u kojem je Olivera Marković (1925 – 2011) bila prvakinja scene i decenijama obeležavala njegov repertoar, a danas se u Muzeju NP kao dragocenosti nalaze neke njene lične stvari, za sada nije reagovalio na ovaj zastrašujući skandal.

    *Tekst je preizet u celini sa sajta lista “Danas”

  • mr Danijela Petković: Novomučenik AV i pendrek u mantiji Džomić

    mr Danijela Petković: Novomučenik AV i pendrek u mantiji Džomić

    Piše: mr Danijela Petković

    Crkva kao politički servis

    U trenutku kada građani ostaju bez posla, a društvena atmosfera postaje sve napetija, predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću u Beogradu se uručuje crkveni orden – Orden Novomučenika bihaćko-petrovačkih. Simbolika ovog čina mora se posmatrati u okviru političkog konteksta u kojem se Crkva sve otvorenije pojavljuje kao deo represivnog aparata.

    Fotografija preuzeta sa sajta https://serbiantimes.info/en/bishop-sergije-decorated-vucic-the-president-of-serbia-was-presented-with-the-order-of-the-holy-new-martyrs-video/

    Istovremeno, u javnosti se govori o isključenju sveštenika Vukašina Miličevića iz Srpske pravoslavne crkve, samo zato što je podržao proteste. Umesto da o sudbini jednog sveštenika odlučuju crkveni sabori, teolozi i kanonsko pravo, ključnu ulogu, prema dostupnim informacijama autoru teksta, imaju ljudi koji služe vlasti i crkvenoj administraciji, poput Velibora Džomića – pravnika po struci, a ne teologa, pendreka u mantiji.

    Velibor Džomić

    Fotografija preuzeta sa sajta https://svetigora.com/protojerej-stavrofor-dr-velibor-dzomic-saborske-odluke-donose-se-jednodusno-ili-glasom-vecine/

    Takva praksa otvara ozbiljno pitanje: da li se Crkva još uvek vodi duhovnim principima ili političkom lojalnošću? Ovde se ne radi više o veri, već o kontroli.

    Vukašin Milićević 

    Fotografija preuzeta sa sajta https://www.ozonpress.net/drustvo/spc-produzena-ruka-rezima/

    Posebno zabrinjava selektivni odnos prema kritičkim glasovima. Dok se pojedini ljudi sankcionišu, gube poslove i trpe pritiske, a neki ne mogu već više od deceniju bi da dobiju posao u struci, deo opozicije ostaje netaknut, što dodatno produbljuje osećaj nepravde i političke manipulacije. Ko su ti ljudi i zašto oni kao ne trpe pritiske, a opet predstavljaju pobunjen narod je pitanje za analizu, ali i za sledeći tekst. 

    U takvom ambijentu, crkvena odlikovanja vlasti ne deluju kao priznanje, već kao poruka političke poslušnosti.

    Crkva koja deli ordenje moći, a kažnjava sopstvene sveštenike zbog nepodobnosti, izgubila je ono što joj je najvažnije – moralni autoritet. Kada se vera pretvori u instrument politike, ona prestaje da bude duhovna vertikala društva i postaje još jedan mehanizam kontrole.

    U tom smislu, slika „policajca u mantiji“ više nije metafora, već realan opis stanja V.Džomića u kojem institucija koja bi trebalo da štiti savest naroda postaje čuvar kartela. 

    A poredak bez pravde postaje nepravda.

    I da citiramo Vladiku Atanasija Jeftića…”Vučić je čovek koji niušta ne veruje, hoće nama da nametne svoju bezbožničku ideologiju. On je lažov i obično laprdalo.”

    12.2.2026.